TEST: Renault Captur 1.5 dCi Dynamique dCi

0
351

Odmah na početku recimo da Renault Captur izgleda kao pokretna skulptura, pogotovo ako je karoserije dvobojna. Prednji dio, a posebno maska motora sa ponosno istaknutom Renaultovom baklavom, snažno asocira na Clio 4 što i jeste bila namjera. Strateški raspoređeni detalji od kroma kao i pomodna dnevna svjetla LED tehnologije otkrivaju da se radi o automobilu najnovijeg datuma. S boka se mogu primijetiti crne zaštite blatobrana koje se sa zadnjim dijelom vješto povezuju ukusno oblikovanim pragovima. A na njima se nalazi kromirano koplje premijerno uvedeno sa aktuelnim Cliom. Povišena bočna silueta, uz adekvatne dodatke, otkriva offroad ambicije. Ništa manje nije atraktivan ni zadnji dio koji je po mišljenju većine odlično izveden. Nema šta, Renaultovi su dizajneri napravili odličan posao. Jer ovo je rijetko viđen dobar balans ukrasnih detalja koji ne prelazi u kič. Definitivno, sve više bilo bi previše…
Otvaranjem vrata  odmah se vidi srodnost s Cliom aktuelne generacije. Manjeviše kokpit je zadržao iste linije u šta se ubraja i centralna konzola sa 7 inčnim ekranom osjetljivim na dodir. Prvo iznenađenje otkrivamo ispred suvozača tamo se nalazi ogromna ladica zapremine 11 litara. U nju smo bez problema stavili tri boce od 1 litru dok one od 1,5 litara, kao što mnogi pišu, ipak nismo uspjeli ugurati… Bez obzira na nečije lovačke priče pretinac je zaista praktičan, što zbog načina otvaranja što zbog neočekivano velike zapremine. U prednjem dijelu putničkog prostora mogu se primijetiti obrubi otvora ventilacije i centralne konzole u boji karoserije što se dobiva uz adekvatnu nadoplatu. No, tu nije kraj plastika na kožom obloženom volanu prati dezen kao aplikacija na krovu. Prvo što se ugleda prilikom otvaranja zadnjih vrata jesu elastične trake u boji karoserije koje dolaze umjesto uobičajenih džepova na poleđini prednjih sjedišta. Originalno i praktično! Kada zanemarimo šminku moramo primijetiti dosta prostora za koljenja znatno više nego što se očekuje od međuosovinskog razmaka od 2.606 mm. Istine radi recimo da je separatno djeljiva zadnja klupa uzdužno pomična cijelih 16 cm. Kada je u krajnjem prednjem položaju zapremina prtljažnika sa početnih 377 raste na 455 litara dok se obaranjem oba naslona dobije zapremina 1.235 litara. Čini se da ideja preuzeta od prve generacije Twinga itekako ima smisla. Prednja i zadnja sjedišta omogućavaju solidan komfor što se od jednog francuskog automobila i očekuje. Uz doplatu se dobivaju presvlake koje se jednostavnim patent zatvaračem oslobađaju i skidaju. Iako se faktički radi o automobilu gradskih dimenzija čija je funkcionalnost upitna na dužim relacijama, recimo da je baš na tom polju Captur briljirao. Od usporedivog Clia znatno je upotrebljiviji pa se za nešto višu cijenu lako nađe opravdanje.
Na ovdašnjim prostorima dizel motor je ”zakon” dok se za benzince, ma kako moderni bili, odlučuju samo rijetki. Vjerovatno zbog toga smo na test dobili Captur ispod čijeg se prednjeg poklopca nalazi izvrsni 1,5 litreni dCi agregat snažan 90 KS. O kakvoj se zapravo generaciji dizel motora radi najbolje potvrđuje MercedesBenz koji iz ugrađuje u svoje modele… Maksimalnih 220 Nm obrtnog momenta osjeti se na niskih 1.750 obr/min što uz spregu da manuelnim mjenjačem sa pet stepeni prenosa vožnju čini elastičnom a samim tim i ugodnom. Fabrika obećava ubrzanje od 0 do 100 km/h za 13,1 sekunda. Zbog odličnih karakteristika motora mnogi žale za izostankom šestog stepena prenosa koji bi dobro došao na auto putu, tim prije jer maksimalnih 171 km/h dostigne bez problema. Svaki puta iznova nas oduševi niska prosječna potrošnja. U gradu smo na dionici od 100 km trošili tek nešto više od 5 litara dok se za istu relaciju na regionalnim cestama iz rezervoara zapremine 45 litara isprazni između 3,7 i 4,2 litra. Bez obzira u kakvom se režimu vozili autonomija je uvijek oko 1.000 km… Za sada je Captur dostupan samo sa pogonom 4×2. Odluka se temelji na analizi prodaje Jukea koja je dokazala da se samo 3% kupaca odlučuje za verziju 4×4 pa opravdanja za velika ulaganja u razvoj integralnog pogona nije bilo. Obzirom na udaljenost od tla od gotovo 20 cm nismo se previše libili otići na površine poprilično udaljene od asfalta. Gdje god da smo poželjeli došli smo bez ijednog problema pa se teorija o suvišnom 4×4 pogonom pokazala kao tačna. Upadno povišena karoserija u kombinaciji sa mekšim oprugama rezultira naganjanjem karoserije u krivinama pa se lako da zaključiti da Cuptur nije namijenjen sportskom načinu vožnje iako je automobil ukupna mase 1,2 tona prilično agilan. No, zato je udobnost, pogotovo na dobrom asfaltu, izražena. Na žalost, već smo se više puta uvjerili da točkovi od 17 inča, usprkos nespornoj ljepoti, nikako nisu pogodni za loše prometnice.  Već poslije dandva vožnje Captur se vozaču ali i ostalim putnicima lako uvuče pod kožu jer je znatno upotrebljiviji nego što bi se dalo zaključiti na prvi pogled..