Prije nego što motor s unutarnjim sagorijevanjem u muzeju ponosno zauzme svoje mjesto kraj parne mašine, podsjetit ćemo vas na svu njegovu raskoš i sjaj. Devet izdvojenih aktualnih tehničkih bisera – od Ferrarija do Forda i Renaulta pa sve do Volva, plus jedan e-motor koji tek dolazi na naše tržište.
1. FERRARI F140 GA
Kodna oznaka F140 GA zvuči vrlo sterilno i dosadno. No budući da tehnički podaci o pogonskom agregatu govore najviše, spomenimo samo neke – 6496 ccm, 800 KS pri 8500 o/min, 718 Nm pri 7000 o/min. Gnjev ove zvijeri iskusit ćete u Ferrariju 812 Superfast. Riječ je o motoru koji je debitovao 2002. u modelu Enzo – tada je Ferrari iz šest litara zapremine izvukao 660 KS.
V12 je egzotični ugao cilindara od 65 stepeni preuzeo iz F1-motora koji su se utrkivali ranih 90-ih. Nešto veći ugao cilindara u odnosu na klasični V12 za prednost ima mogućnost smještaja sistema varijabilnog usisa u prostor između cilindara. To je pak rezultiralo da V12 (limit 9000 o/min) već pri 3500 o/min isporučuje 80 posto najvišeg okretnog momenta. Ujedno, neravnomjernim ciklusom paljenja dobiven je karakterističan jezgrovit V12-zvuk.
2. MERCEDES M 256 48V
M 256 je 2017. bio predvodnik potpuno nove generacije Mercedesovih rednih šestcilindraša, koncepta za koji se zapravo smatralo da je na izdisaju. Neke od prednosti rednih šestaka – iznimna kultiviranost koja je posljedica ravnomjernih intervala paljenja te savršene uravnoteženosti masa.
M 256 ima zapreminu od 2999 ccm te promjer i hod 83 x 92,4 mm. Dakle, hod je iznimno dug, no postoje još neke specifičnosti. Primjerice, pored klasičnog turbopunjača, pogonski agregat je opremljen i električnim kompresorom koji reagira na komandu gasa prije nego što se turbina zavrti u okretaje.
Ujedno, uklonjen je remen za pomoćne agregate – pumpa vode i kompresor klime pokreću se električno, preko integrirana start-generatora i 48-voltne mreže. Start-generator sa 16 kW i 250 Nm po potrebi može ‘pogurati’ ili rekuperirati.
3. ALFA 2,9 V6 BITURBO
U Alfi često prešućuju da V6-motor koji se ugrađuje u Stelvio i Giuliju potiče iz – Ferrarija! Biturbo V6 snage 510 KS je u osnovi Ferrarijev V8 kodne oznake F154 koji se ugrađivao u Portofino i 488, ali s dva cilindra manje. Ugao između cilindara je 90 stepeni, pa nije neobično da motor radi nešto grublje od V8.
Prema uzoru na braću iz Ferrarija, i Alfin V6 se napaja preko dvaju tekućinom hlađenih twin-scroll-punjača. Razvod je klasičan – četiri ventila po cilindru i dvije bregaste osovine po glavi motora, pokretane lancem. Ujedno, razvodni lanac nalazi se na strani mjenjača.
Alfina verzija motora F154 ima zapreminu od 2891 ccm te promjer i hod od 86,5 x 82 mm. Riječ je o identičnim cilindrima 3,8-litrenog pogonskog agregata kakav se ugrađuje u Ferrari Portofino i GTC4 Lusso.
4. FORD 1,0 ECOBOOST, TRI CILINDRA
Maleni Fordov trocilindraš po litri zapremine razvija respektabilnih 140 KS. Naravno, tako nešto ne bi bilo moguće bez vrlo učinkovita prednabijanja, a smjesa goriva i zraka se u komore izgaranja ubrizgava pod pritiskom od 150 bara.
Specifičnost ovog high-tech motora je ispušna grana od lijevana aluminija (kao i glava motora) koja se hladi tekućinom. Blok motora izrađen od legure željeza pak ima svoj vlastiti rashladni sistem.
Bregaste osovine pokreću se preko zupčastog remena, dok je za uljnu pumpu zadužen manji remen. Ukupna masa ovog tehničkog remek-djela je svega 98 kg.
5. SMALLBLOCK V8 LT1
U principu se svi GM-ovi V8-Smallblockovi tehnički oslanjaju na izvornik iz 1955., dok se aktualna izvedba LT1, zapremine 6,2 litre – koja se ugrađuje u Corvette i Camaro – pak temelji na LS-motoru iz 1995. godine.
Zajednički im je ugao između cilindara od 90 stepeni, jedna bregasta osovina pozicionirana između redova cilindara kao i razmak između cilindara od 4,4 cola.
Blok motora izrađen je od alu-legure, a razvod je varijabilan. Konačan rezultat – 450 KS iz 6162 ccm.
6. AUDI EA 855 EVO
Motori s pet cilindara su Audijev DNA, to je općepoznato. U aktualnom TTRS-u redni petak zapremine 2,5 litara razvija čak 400 KS. Riječ je o daljnjem rođaku pogonskog agregata VW-koncerna, kodne oznake EA 888 koji se ugrađivao u Jettu za američko tržište.
S njime dijeli tipični razmak između cilindara od 88 mm, kao i vrijednosti promjera i hoda. Budući da je redni petak trebao stati u maleni Audi TT, inženjeri su ga morali konstruisati usko i kompaktno. To su, između ostaloga, postigli ugradnjom posebnih, smanjenih ležajeva klipnjača i radilice.
Radilica postavljena u šest ležajeva raspolaže torzijskim ublaživačem vibracija. Razvodni lanac je iz dva dijela i pozicioniran na strani spojke, a pumpa ulja i pumpa goriva integrisane su u cijeli sistem. Dužina petcilindarskog pogonskog agregata je tako limitirana na svega 493 mm.
7. BMW B48B20
Ljubitelji bavarske marke nisu bili oduševljeni kada je četverocilindarski dvolitreni agregat u pojedinim modelima zamijenio onaj sa šest cilindara. No, u aktualnoj izvedbi B48 ne oduševljava samo snagom od 252 KS, već i emotivnim pristupom – riječ je o modelima 330i i Z4 30i.
B48 pak raspolaže twin-scroll turbom, posve varijabilnim razvodom (bregaste i ventili) te dvjema kontrabalansnim osovinama. S identičnim izmjerama cilindara i razmakom između njih, ovaj je motor dostupan i kao trocilindraš te šestak, te čak i kao dizel.
Impresivan podatak – dizelski i benzinski motor dijele oko 40 posto istovjetnih komponenti i dijelova.
8. RENAULT 1,5 DCI
Njegovi korijeni sežu sve do ranih 60-ih. Da, aktualni 1,5 dCi kakav poznajete u Cliju ili Kangoou nije ništa drugo no evolucija motora Energy iz 2005. koji se pak zasniva na ‘pramotoru’ Cleon-Fonte iz 1962. godine.
Uz to, 1,5-litreni četverocilindraš se kao dizel proizvodi od 2001. te je širom svijeta pokretao različite modele različitih marki. Primjerice, Suzuki Jimny, Daciu Lodgy, Renault Kadjar, pa čak i neke Mercedesove modele. Unatoč konstruktivnim hendikepima (dva ventila po cilindru), mali Renaultov dizel je i danas vrlo konkurentan.
Opremljen SCR-katalizatorom ispunjava normu Euro 6d-temp, a u ovisnosti u kojem je modelu, emitira svega 90 grama CO2 po kilometru. No u ovom trenutku je možda i najvažnije da je u proizvodnji jeftin, a samim time pogodan za ugradnju u aute za ‘narodne mase’.
9. VOLVO DRIVE-E
Volvo na ovaj radikalan koncept polaže još od 2013. godine. Dakle, svi motori s unutarnjim izgaranjem dijele istu bazu pod nazivom VEA (Volvo Engine Architecture). Isprva je to bio isključivo dvolitreni motor s četiri cilindra, u najsnažnijoj izvedbi (u T8-modelima) potpomognut i stražnjom električnom osovinom.
U međuvremenu je Volvo bazu proširio trocilindarskim 1,5-litrenim motorom. Veličina cilindara i razmak među njima je identičan na svim izvedbama, baš kao i glava motora s dvije bregaste osovine i zupčastim remenom.
Razlike pak postoje u ventilima, kao i prednabijanju. Snažniji benzinci opremljeni su kompresorom i turbopunjačem, a dizelaši twin-turbom. Sve verzije motora konstruirane su tako da mogu postati mild-hibridi i plug-in hibridi, a prvi model sa 48-voltnim sustavom (XC90 B5) na tržište stiže ove godine.
10. PORSCHE TAYCAN
Prvi serijski Porsche na struju samo što nije stigao na tržište. Taycan ima električne module montirane na prednju i stražnju osovinu, a baterije se nalaze nisko u podnici. Naravno, shema koju vidite djeluje iznimno jednostavno, no stvarnost je posve drukčija.
Inženjeri će pomoću različitih softvera morati izgraditi prepoznatljiv karakter ovoga sportaša, dostojan tradicionalne marke kao što je Porsche.
Dva permanentna e-motora zajedno će razvijati više od 600 KS, a težište automobila će biti čak 80 mm niže no na 911-ici.
