Ne postoji niti jedan učinkovit recept za nizak otpor zraka. Međutim, postoji mnogo komponenata koje mogu pomoći u postizanju ovog cilja. Proizvođači ih koriste godinama, u mnogim segmentima tržišta.
Evo 9 primjeraka koji su ušli u historiju automobilske industrije.
U doba električnih automobila, ekologije i emisija, aerodinamika igra posebnu ulogu. Mercedes se hvali da je njegov EQS, s koeficijentom otpora ispod 0,20, najjednostavniji serijski automobil na svijetu. Međutim, težnja ka izvrsnosti na ovom polju nije izum našeg vremena. Historija pamti mnoge više ili manje moderne modele, koje je također odlikovala profinjena aerodinamika. Evo njih 9, kronološkim redoslijedom:
Saab 92 (1947) – Cd 0,30
Ko bi mogao znati više o aerodinamici od proizvođača aviona. Iskustvo švedskih inženjera urodilo je plodom i u slučaju automobila. Model 92, čiji je prototip predstavljen 1947. godine, mogao se pohvaliti ne samo modernim pogonom na prednje točkove, već i izuzetno malim otporom zraka od Cd 0,30.
Ovaj je rezultat postignut zahvaljujući vrlo laganim oblicima, posebno haubi te prednjim svjetlima skrivenim u tijelu, toliko različitim od isturenih svjetala koja su se tada koristila. U to vrijeme to nisu bile samo učinkovite, već i izuzetno moderne linije zbog kojih automobil do danas izgleda svježe.
Alfa Romeo Giulia (1962) – Cd 0,34
Kako napraviti praktičnu, prostranu i kutnu limuzinu koja će istovremeno biti i aerodinamična? Odgovor na ovo pitanje Alfa Romeo pokazala je 1962. godine. Ravne, nekomplikovane površine, u kombinaciji s nepravilnom širinom tijela nadahnutom suzom, pokazale su se istovremeno izuzetno učinkovitima i elegantnima.
Ideja je preuzeta s utrka, pokušavajući je kombinovati s modernošću i visokim svakodnevnim vrijednostima korisnosti. Kao što vidite, sve je uspjelo, iako naravno rezultat nije bio tako spektakularan kao u slučaju Saaba, 15 godina starijeg.
Citroën GS (1970) – Cd 0,31
Popisu naravno nije mogao promaknuti ni Citroen, koji je oduvijek bio poznat po svom neobičnom pristupu oblicima karoserije. Osim bočne linije u obliku klina, Francuzi su se usredotočili i na jednostavnost, zahvaljujući kojoj ništa nije remetilo protok zraka.
Uz to, kosi, snažno izrezane stražnje i pune felge sa stražnjim točkovima djelomično skrivenim u luku točkova. Koncept se pokazao toliko uspješnim da ga je marka uspješno koristila sljedećih nekoliko desetljeća.
Audi 100 (1982) – Cd 0,30
Gledajući fotografije ovog modela, teško je povjerovati da se radi o gotovo 40 godina starom dizajnu. U Ingolstadtu su stvorili automobil koji i danas izgleda prilično savremeno, a puno modernih modela sramoti u pogledu aerodinamike. Nijemci su izgladili sve moguće elemente i primijenili neke pametne trikove.
Među njima, između ostalih brisači djelomično skriveni iza poklopca motora ili mali spojleri koji mijenjaju protok zraka. Jednom riječju, prednost zahvaljujući tehnologiji. A to je već prije 4 desetljeća.
Opel Calibra (1989.) – Cd 0,26
Definitivno jedan od najpoznatijih modela kada je aerodinamika u pitanju. Calibra je bio jedan od onih automobila koji su pokrenuli čiste, nekomplikovane linije koje su kasnije korištene u mnogim sportskim modelima 90-ih.
Minimalizam i vitki oblici idu ruku pod ruku s ravnim kvakama na vratima, nježno povučenim farovima i lajsnama, koji su čvrsto okrenuti prema elementima karoserije. Šteta je što je kasnijih godina automobil postao miljenik domaćih tunera koji su brojnim dodacima i spojlerima pokvarili čiste linije i savršenu aerodinamiku.
Honda Insight (1999.) – Cd 0,25
Honda je koristila provjerena rješenja drugih proizvođača za dizajn vanjskog dijela Insight-a. Ovdje imamo i oblik suze sa suženim stražnjim krajem i djelomično pokrivene stražnje točkove.
Ako joj dodamo nekomplikovane linije, glatku prednju stranu i kosi krov, dobit ćemo ono što je potrebno za postizanje aerodinamičnog savršenstva. U hibridu dizajniranom prvenstveno za štedljivu vožnju, posebno važno pitanje bio je mali otpor zraka koji štedi gorivo.
Audi A2 (1999) – Cd 0,28
Prijelaz stoljeća donio nam je modu u obliku kutija nadahnutih monovolumenima. Audi je pokazao da čak i takve automobile može karakterisati izvrsna aerodinamika. Urbani A2, naizgled uglast i nespretan, presjekao je zrak zbog zanimljivih tehničkih rješenja.
Pokazalo se da je jedan od njih, poput neotvorene nape, prilično nepraktičan, ali uski krov u obliku suze ili zaobljeni pročelje nije bio povezan s radnim neugodnostima, već je donio mjerljive rezultate.
Volkswagen XL1 (2013) – Cd 0,19
XL1 je automobil dizajniran samo za potrošnju što manje goriva. Oznaka “1” u nazivu nije slučajna, jer je cilj bio ići ispod 1 litre na 100 km.
Mali VW još je jedan primjer onoga što djeluje kada želimo postići mali otpor zraka: zaobljeni oblici, suženi stražnji i pokriveni stražnji točkovi. Iako je teško ovaj dizajn smatrati punopravnim svakodnevnim vozilom, rezultat Cd 0,19 nesumnjivo je impresivan.
Tesla Model S (2021) – Cd 0,24
Kada je Model S debitovao 2013. godine, imao je CD od 0,24. Tesla, međutim, sukcesivno radi na poboljšanju ovog rezultata da bi u konačnici postigao savršenstvo. Ravne kvake na vratima, glatki pod i mali broj usisnika zraka rezultirali su značajnim poboljšanjem izvornih vrijednosti.
Elon Musk ne krije da je cilj sam po sebi bio povećati domet jednim punjenjem. Važno je što je sve ovo postignuto zadržavajući uistinu atraktivan i prilično univerzalan izgled i visoku praktičnost.
